Platonov mit
privukao je mnoge naučnike,
ali i teozofe, antropozofe, jogie i mističare da tragaju za istinom, koji
tvrde da imaju pristup još starijim dokumenatima koji
dokazuju postojanje Atlantide, otkrivani širom sveta,
naročito u Indiji, Tibetu i centralnoj Americi, koji dokazuju postojanje Atlantide. Najčuvenije je delo „Akaški izveštaj", iz čijeg sadržaja Austrijanac Rudolf Štajner prenosi podatke o Atlantidi i još
starijoj zemlji Lemuriji.
Štajner je ubeđen da su stanovnici kontinenta, koji danas
navodno leži ispod voda Tihog okeana – u stvari preci
Atlantiđana, od kojih potiče moderan čovek. Specifična karakteristika Lemurijanaca, osim izgleda i visine, je i u
tome što su „prema izveštajima“, pored kulturnog nivoa pećinskih ljudi (živeli su
u pećinama i iskopanim rupama), imali moć da prkose silama prirode i da uživaju u polnim odnosima sa
bogovima.
Vodeći
autoritet za Lemuriju bio je britanski teozof V.Skot Eliot, koji je 1906.
godine izložio seriju mapa koje prikazuju obrise Atlantide i Lemurije u šest kritičnih
faza njihove istorije, od pre oko 1.000.000 godina
do 80.000 godina p.n.e. Eliot ne otkriva odakle je
dobavio podatke iz tih atlasa, ali tvrdi da sva četiri predstavljaju Atlantidu.
Što se tiče
Lemurijanaca, Eliot tvrdi da su oni bili treća od sedam izvornih rasa. Prema njemu, prva izvorna
rasa nije bila ljudska, nego formirana od „astralne materije". Druga je bila približnija ljudskoj, ali tela „sačinjenih od etera", dok je treća bila izvorna rasa,
čiji su prvi predstavnici bili Lemurijanci, a razvila se u ogromna majmunolika stvorenja
koja su živela na Marsu, Zemlji i Merkuru. Takav čovek životinja
imao je izvesne fizičke karakteristike koje su otada bile izgubljene u procesu
evolucije, kao što je, na primer, treće oko na potiljku glave ili stopala sa izduženim
petama da bi mogao da hoda unatrag. Lemurijac je navodno, mogao i da uživa u
dvostrukom seksualnom životu, budući da je bio hermafrodit. U kom periodu je
taj biseksualni Lemurijanac postao Atlantiđanin razdvojenih polova, koji predstavlja četvrtu izvornu rasu, to nije znao da odgovori.
Eliot je još tvrdio da su Lemurijanci osnovali koloniju u zemlji Ašanti (današnja zapadna Nigerija), koja je bila
toliko izolovana da se nikada nije mešala sa nižim tipovima (to jest, sirovim
zverima), a da je evoluirala u zasebnu vrstu četvrte izvorne rase uz pomoć „Upućenog“ koji je došao
sa planete Venere da bi poučio
nigerijske Atlantiđane o umetnosti i naukama civilizacije. Taj napredni
Lemurijanac dovešće Atlantidu do njenog uspona tokom Zlatnog doba, pre oko
80.000 godina, kada su, tvrdi
Eliot, koristili i avione na mlazni pogon,
pa čak i one sa vertikalnim uzletanjem.


Нема коментара:
Постави коментар